Zakon loma

(eng. refraction) Ukoliko svjetlost prelazi iz jednog sredstva u drugo, mijenja svoj smjer, odnosno kažemo da se lomi.

lom

Kad svjetlost stigne u točku O do granice stakla (vode,dijamanta itd.), zraka S zalazi u staklo šireći se u njemu pravocrtno, ali ne u smjeru S, kojim se širila u zrakopraznom prostoru, nego u novom smjeru Slkoji s okomicom čini manji kut l od kuta upada i dolazne zrake S. Kao da je netko zraku S u točci O prelomio i približio prema okomici na mjestu upada. Zbog toga kažemo da se svjetlost, prelazeći iz zrakopraznog prostora u staklo, lomi prema okomici.[1]

Omjer sinusa kuta upada i i loma l je konstantan, odnosno kakav god bio kut upada i, kut loma l mora bit takav da je omjer njihovih sinusa jednak.[2]

n

Ukoliko zraka S prelazi iz rjeđeg u gušće sredstvo (c1 > c2), zraka se lomi k okomici, a ako prelazi iz gušćeg u rjeđe sredstvo (c1 < c2) onda se zraka lomi od okomice na ravninu upada.[3]

Korišteni izvori   [ + ]

1, 2. Barić, Lj. & Tajder, M., (1967), Mikrofiziografija petrogenih minerala, Zagreb: Školska knjiga
3. Tomašić, N., Predavanja iz kolegija Mineralna optika, Zagreb: Geološki odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta

Da li vam je ovaj članak pomogao?

Povezane objave

Ostavi svoj komentar…