Tragovi dinosaura na području Hrvatske

Prvi otisak stopala dinosaura na području Hrvatske pronašao je austrijski industrijalac Adolf Bachofen- Echt 1925. godine. Bachofen- Echt je istraživao brojne otiske , te staze kretanja dinosaura na području jadransko- dinaridske karbonatne platforme (ADCP). Godinama kasnije mnogi domaći i strani geolozi analizirali su brojna nalazišta na području Hrvatske. Ta nalazišta sadrže otiske i staze dinosaura u rasponu od gornje jure do gornje krede. Od 18 lokaliteta na ADCP, 16 se nalazi unutar granica Republike Hrvatske. Većina nalazišta smještena su na području Istre gdje ukupan broj lokaliteta iznosi 15. Valja spomenuti kako jedan lokalitet sadrži i fosilizirane ostatke kostiju dinosaura. Ti lokaliteti su sljedeći: kameonolom Kirmenjak (Poreč), rt Gustinja (Rovinj), rt Pogledalo (Veli Brijun), rt Ploče (Veli Brijun), rt Plješivac (Veli Brijun), Zlatne stijene (Pula), autokamp Puntižela (Fažana), autokamp Lanterna (Červar), autokamp Solaris (Červar), Fenoliga (južna Istra), rt Grakalovac (Premantura), autokamp Ladin Gaj (Umag), Karigador (Umag), Lovrečica (Umag), te uvala Kolone kod mjesta Bale gdje su otkrivene brojne fosilizirane kosti dinosaura. Potrebno je spomenuti i lokalitet Žukova na Hvaru gdje su također pronađeni otisci stopala dinosaura.

Slika 1. Lokaliteti sa otiscima stopala dinosaura na području Hrvatske[1]

Područje Istre predstavlja dio nekadašnje jadransko-dinaridske karbonatne platforme. Platformu je karakteriziralo taloženje sedimenata u plitkomorskim okolišima koje je poremeno bilo prekidano emerzijama (povlačenje mora, te prijelaz u površinske uvjete). Brojni otisci i staze kretanja dinosaura potvrđuju te povremene emerzije, a pronađene su i desikacijske pukotine (pukotine isušivanja).

 

TRAGOVI STAROSTI GORNJA JURA

Kirmenjak

Najstariji tragovi dinosaura na ADCP javljaju se u sedimentima starosti gornji titon unutar kameonoloma Kirmenjak nedaleko od Poreča. Spomenuti lokalitet sadrži najveći broj očuvanih otisaka dinosaura od svih ostalih lokaliteta na području Hrvatske. Ukupno je prisutno oko tisuću pojedinačnih tragova, a definirane su 23 staze kretanja (slika 2). Otisci su ovalnog (manus) i potkovastog (pes) oblika, te relativno plitki (1-2 cm). Dužine otisaka prednjih stopala (manus) kreću se od 5,5 cm do 26,5 cm, a dužine otisaka stražnjih stopala (pes) od 23 cm do 52 cm. Otisci oblikom pripadaju četveronožnim sauropodnim dinosaurima dužine od 7,5-14,5 m. Otisci pripadaju ihnorodu Parabrontopodus kojeg karakteriziraju uskotračne staze kretanja. Dinosauri su se kretali u sjeveroistočnom smjeru najvjerojatnije u grupama[2].

Slika 2. Lokalitet Kirmenjak sa očuvanim otiscima i stazama kretanja dinosaura[3]

TRAGOVI STAROSTI DONJA KREDA

Rt Gustinja

Nedaleko od Rovinja na rtu Gustinja smješten je lokalitet sa otiscima sauropodnih i teropodnih dinosaura na više razina. Teropodni otisci pojavljuju se u najstarijem nivou, a sauropodni u mlađim. Na nalazištu su prisutni značajni tragovi dinoturbacije (izrazito deformirani sediment uslijed kretanja dinosaura) kod kojih je nemoguće prepoznati individualne otiske. Staze kretanja također nisu očuvane uslijed dinoturbacije. Starost sedimenata s otiscima određena je kao donji otriv-valendis[4].

Bale

Lokalitet Bale jedinstven je kako u Hrvatskoj tako i u svijetu zbog načina očuvanja kostiju dinosaura. Fosilizirane kosti dinosaura pronađene su u lakustričnim (jezerskim) naslagama na dnu uvale Kolone kod mjesta Bale 1993 godine. Analizom slojeva unutar kojih su kosti pronađene utvrđena je baremska starost[5]. Na lokalitetu je pronađeno više od 200 fragmentarnih kostiju sauropodnih i teropodnih dinosaura (slika 3). Kod fosilnih ostataka sauropodnih dinosaura zabilježena je varijacija u veličini nekih kostiju, a to može značiti kako se radilo o jedinkama različite dobne skupine.

Slika 3. Fragmentarne kosti sauropodnih dinosaura, muzej Bale[6])

Rt Pogledalo (Veli Brijun)

Rt Pogledalo lokalitet je sa najboljim stupnjem očuvanosti otisaka dinosaura na Brijunskom otočju. Lokalitet sadrži ukupno 61 otisak, te 4 staze kretanja. Otisci pokazuju troprstu (tridaktilnu) morfologiju a dužine im variraju od 24 do 45 cm (slika 4). Svi otisci na lokalitetu Pogledalo pripadaju isključivo teropodnim dinosaurima, a najveći otisak ostavila je individua dužine 7,5 do 8 m (slika 5). Teropodni otisci se prema morfologiji mogu podijeliti na gracilne i robustne, a otisci su različitog stupnja očuvanja[7]. To može ukazivati na substrate različitih konzistencija (njegove saturiranost vodom). Sloj starosti gornji barem unutar kojeg su otisci pronađeni ukazuje na intertajdalne okoliše. Analizom otisaka stopala izračunata je brzina kretanja individua od 5 km/h[8].

Slika 4. Tridaktilni (troprsti) otisak velikog teropodnog dinosaura[9]

 

Slika 5. Rekonstrukcija velikog teropodnog dinosaura u prirodnoj veličini, rt Pogledalo (Veli Brijun)[10])

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Rt Ploče (Veli Brijun)

Rt Ploče sadrži očuvane troprste otiske dvonožnih teropodnih dinosaura na površini slojne plohe starosti gornji alb. Otisci su raspoređeni u dva nivoa, te se nalaze jedan iznad drugog[11]. Prepoznato je ukupno oko 30 otisaka, te nekoliko staza kretanja (slika 6,7). Kod nekih otisaka očuvani su i tragovi kandži[12]. Svi otisci trenutno prisutni na lokalitetu pripadaju manjim teropodnim dinosaurima osim nekolicine većih koji su odstranjeni. Pet ploča sa očuvanim otiscima danas se nalaze u službenim zgradama nekadašnjeg muzeja na Velom Brijunu. Dužine tih otisaka iznose od 40 do 30 cm, te pripadaju velikim teropodnim dinosaurima. U stratigrafskom slijedu zajedno sa otiscima prisutni su i valni riplovi, što ukazuje na intertajdalne uvjete (plitkomorski okoliš pod utjecajem plime i oseke).

Slika 6. Troprsti otisak teropodnog dinosaura, rt Ploče[13]
Slika 7. Lokalitet Ploče, dva otiska teropodnih dinosaura[14]

 

 

 

 

 

 

 

Rt Plješivac (Veli Brijun)

Lokalitet plješivac sadrži očuvane otiske raspoređene u dvije razine kao i kod lokaliteta Ploče. Gornja slojna ploha sadrži otiske teropodnih dinosaura, a donja ornitopodnih (biljojednih) dinosaura. Donja slojna ploha sadrži 20 troprstih otisaka ornitopodnih dinosaura (slika 8)[15]. Obje slojne plohe starosti su gornji alb. Analizom otisaka ustanovljeno je da pripadaju individui dužine od 6 do 6,5 m koja se kretala prosječnom brzinom od oko 3 km/h. Ovi otisci trenutno predstavljaju jedini ovakav morfotip pronađen na području Hrvatske[16].

Slika 8. Staza kretanja ornitopodnog dinosaura, rt Plješivac (Veli Brijun)[17]

Kod razlikovanja ovakvih otisaka od onih koji pripadaju teropodnim dinosaurima potreban je oprez zbog velike sličnosti u njihovoj morfologiji. Otisci ornitopodnih dinosaura pokazuju veće kuteve među prstima, a prsti su im kraći i zdepastiji. U pravilu otisci ornitopodnih dinosaura su mnogo robustniji od gracilnijih teropodnih otisaka.

Na gornjoj slojnoj plohi prisutno je ukupno 36 otisaka stopala teropodnih dinosaura raspoređenih u 3 staze kretanja. Dužine otisaka kreću se od 15,5 do 17,5 cm, a izračunata prosječna brzina kretanja iznosi 5 km/h (slika 9). Staze kretanja na ovom lokalitetu paralelne su što može upućivati na kretanje u skupinama.[18].

Slika 9. Otisak teropodnog dinosaura, rt Plješivac (Veli Brijun)[19]

Vrsar (Veli Brijun)

Otočić Vrsar smješten je zapadno od Velog Brijuna, a na njemu su nedavno pronađeni otisci stopala dinosaura na dva različita nivoa. Lokalitet sa otiscima se nalazi na zapadnom djelu otočića, te je izložen djelovanju otvorenog mora i valova. Svi prisutni otisci su tridaktilnog tipa, a vjerojatno pripadaju manjim teropodnim dinosaurima (slika 10). Prisutno je i nekoliko dvojbenih nalaza koji bi mogli pripadati manjim, ornitopodnim dinosaurima. Prepoznato je ukupno 66 otisaka, te 11 staza kretanja (slika 11). Otisci pokazuju nizak stupanj očuvanja što je posljedica konstantnog utjecaja mora. Na otočiću su uz otiske pronađene desikacijske pukotine i fosilizirani valni riplovi što ukazuje na nekadašnje plitkomorske uvjete.

Slika 10. Otisak teropodnog dinosaura, Vrsar (NP Brijuni)[20]
Slika 11. Staza kretanja teropodnog dinosaura, Vrsar (NP Brijuni)[21]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Zlatne Stijene (Pula), Puntižela (Fažana), autokamp Lanterna (Pula)

Na sva tri spomenuta lokaliteta pronađeni su očuvani troprsti otisci teropodnih dinosaura. Stupanj očuvanosti ovih otisaka vrlo je nizak što otežava njihovu detaljniju analizu. Na lokalitetu Zlatne stijene prisutan je samo jedan izolirani otisak (slika 13). Lokalitet Puntižela sadrži slabo očuvane otiske (slika 12) poredane u dvije staze kretanja. Na lokalitetu Lanterna otisci su slabo očuvani, te se nalaze na obali mora. Svi otisci sa ovih lokaliteta pripadaju malim teropodnim dinosaurima koji su ovim područjem obitavali tijekom gornjeg alba[22].

Slika 12. Troprsti otisak teropodnog dinosaura, Puntižela (Fažana)[23]
Slika 13. Troprsti otisak teropodnog dinosaura, Zlatne stijene (Pula)[24]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Autokamp Solaris (Červar)

Lokalitet unutar autokampa Solaris sadrži očuvane izolirane otiske , te staze kretanja sauropodnih i teropodnih dinosaura. Ovaj lokalitet sadrži preko 500 očuvanih otisaka, te predstavlja drugi najbogatiji lokalitet na području Hrvatske nakon Kirmenjaka. Otisci su prisutni na dva izdanka iste geološke starosti (gornji alb) udaljeni jedan od drugog oko 200 metara. Prvi izdanak je smješten unutar kampa Solaris u obliku slojne plohe široke 13 m i dugačke 33 m (slika 14). Od brojnih otisaka njih 32 čini staze kretanja, a očuvane su i desikacijske pukotine što ukazuje na povremene površinske uvjete[25]. Kod troprstih otisaka teropodnih dinosaura očuvani su i tragovi kandži te mesnatih jastučića (slika 15). Sauropodni otisci  uglavnom čine staze kretanja u preferiranom smjeru.

Slika 14. Lokalitet Autokamp Solaris (izdanak unutar autokampa). Udubljenja predstavljaju otiske sauropodnih dinosaura[26]
Slika 15. Troprsti otisak teropodnog dinosaura (Autokamp Solaris)[27]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Drugi izdanak smješten je na obali mora, a udaljen je oko 200 m od prvog izdanka. Dužina mu iznosi 35 m, a širina 8 m. Na ovom izdanku pronađeni su isključivo troprsti otisci teropodnih dinosaura. Prisutno je 60 otisaka, te 12 staza kretanja, a otisci pokazuju nizak stupanj očuvanja (posljedica blizine mora, slika 16). Uz otiske prisutne su i neuobičajeno velike desikacijske pukotine[28].

Slika 16. Slabo očuvani, troprsti otisak teropodnog dinosaura (Solaris, izdanak uz obalu mora)[29]

TRAGOVI STAROSTI GORNJA KREDA

Fenoliga

Otočić Fenoliga nalazi se južno od rta Kamenjak (Premantura), a 1975 god. su prvi put na njemu otkriveni otisci stopala dinosaura[30]. Otisci su smješteni na slojnoj plohi površine 32×14 m koja je smještena uz obalu mora. Starost slojne plohe i otisaka određena je kao gornji cenoman. Zbog konstantnog utjecaja mora otisci su niskog stupnja očuvanja. Na izdanku je prisutno ukupno 139 otisaka od kojih 102 pripadaju sauropodnim (slika 17), a 37 teropodnim dinosaurima (slika 18)[31]. Neki otisci čine staze kretanja, a brzine kretanja individua izračunate su samo za one staze kretanja kod kojih se otisci mogu prepoznati. Brzina kretanja teropodnih dinosaura iznosila je otprilike 5,6 do 7 km/h. Takve vrijednosti uglavnom ukazuju na normalan hod[32]. Na lokalitetu je pronađena i staza kretanja manjeg sauropodnog dinosaura[33].

Slika 17. Staza kretanja sauropodnog dinosaura, Fenoliga[34]
Slika 18: Otisak stopala teropodnog dinosaura, Fenoliga[35]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Rt Grakalovac (Kamenjak)

Ovaj lokalitet nalazi se na južnoj strani rta Grakalovac na području južne Istre (Premantura). Otisci na ovom lokalitetu prisutni su na gornjoj slojnoj plohi starosti gornji cenoman. Slojna ploha nalazi se nekoliko metara iznad razine mora što je spriječilo potpunu degradaciju otisaka. Od ukupno 12 otisaka njih 9 čine dvije staze kretanja (slika 19), a tri preostala su zasebni otisci[36]. Otisci su troprsti (tridaktilni), te pripadaju dvonožnim teropodnim dinosaurima. Srednja dužina otisaka kreće se od 15 do 25 cm.

Slika 19. Staza kretanja teropodnog dinosaura (Kamenjak)[37]

 

Autokamp Ladin Gaj (Umag), Karigador (Umag)

Unutar autokampa Ladin Gaj i luke Karigador pronađeni su otisci stopala sauropodnih dinosaura starosti gornji cenoman. Stupanj očuvanosti otisaka je nizak zbog blizine mora. Na lokalitetu Ladin Gaj pronađeno je oko 40 otisaka koji čine dvije staze kretanja. Unutar luke Karigador pronađeno je oko 30 otisaka koji čine jednu cjelovitu stazu kretanja. Na oba lokaliteta otisci pokazuju sličnu morfologiju. Otisci stražnjih stopala (pes) kružno-eliptičnog su oblika, a otisci prednjih stopala (manus) polumjesečastog oblika. Ovakva morfologija otisaka tipična je za četveronožne sauropodne dinosaure (slika 21). Procjenjena veličina jedinki iznosi 10 m, a brzina kretanja oko 3 km/h. Ova dva lokaliteta udaljena su jedan od drugog stotiinjak metara, a između njih se nalazi nekoliko rasjeda. Zbog toga se ne može sa sigurnošću tvrditi da se radi o istom horizontu[38].

Lovrečica (Umag)

Na ovom lokalitetu pronađeni su otisci stopala manjih teropodnih dinosaura na slojnoj plohi starosti gornji cenoman koja je smještena uz obalu mora. Takav položaj slojne plohe utjecao je na stupanj očuvanosti otisaka (slika 20). Prepoznato je ukupno 58 troprstih otisaka, te pet staza kretanja. Prosječna duljina otisaka kreće se od 14.5 cm do 25.5 cm[39]. Brzina koja je izračunata na temelju staza kretanja ukazuje na brzi hod[40].

Slika 20. Otisak stopala teropodnog dinosaura, Lovrečica (Umag)[41]
Slika 21. Otisci stopala sauropodnih dinosaura (autokamp Ladin Gaj)[42]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uvala Žukova (Hvar)

Dosada spomenuta nalazišta ograničena su na područje Istarskog poluotoka, no tragovi dinosaura  pronađeni su i na području Dalmacije. Na otoku Hvaru u uvali Žukova pronađeni su otisci stopala sauropodnih dinosaura, a njihova starost s obzirom na sediment u kojemu se nalaze iznosi oko 90 milijuna godina (turon-konijak). Površina nalazišta iznosi 63 m², a smješteno je uz obalu mora. Dosada je na nalazištu pronađeno deset otisaka koji pripadaju najmanje dvjema jedinkama. Otisci su ovalne i polumjesečaste morfologije što je karakteristično za četveronožne biljojedne sauropode (slika 22, 23). Još jedna jedinstvenost ovog nalazišta je u veličini otisaka. Naime otisci na ovom nalazištu su najveći na ADCP i upućuju na jedinke veličine i do 20 metara[43].

Slika 22. Otisci stopala velikih sauropodnih dinosaura, Žukova (Hvar)[44]
Slika 23. Otisci stopala velikih sauropodnih dinosaura, Žukova (Hvar)[45]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Porijeklo otisaka stopala dinosaura na ADCP

ADCP je tijekom gornje jure i krede bila dio arhipelaga otoka koji se protezao diljem europe. Karbonatna platforma nije bila u potpunosti izolirana već je imala periode kada je bila u kontaktu sa kopnom. Tijekom tih emerzijskih faza dinosauri su migrirali na ADCP i pri tome ostavili mnoštvo tragova koje danas na njoj nalazimo. Pronađeni otisci daju nam uvid u samo dio kopnene faune dinosaura na području nekadašnje platforme i potvrđuju kako su oni obitavali platformom u određenim periodima od gornje jure do gornje krede. S obzirom na brojnost otisaka stopala na području Istarskog poluotoka možemo zaključiti kako je njihova aktivnost na sjevernom djelu ADCP bila vrlo izražena.Također važno je istaknuti da brojni nalazi otisaka stopala i staze kretanja dinosaura ukazuju na vrlo aktivne životinje koje su se kretale u skupinama.

Slika 24. Rekonstrukcija okoliša u kojem su očuvani otisci dinosaura na ADCP[46]

Idući u mlađa razdoblja krede vidljiva je promjena u fauni dinosaura od velikih teropoda i sauropoda, prema manjim do srednje velikim teropodima i sauropodima. Moguće je kako se radilo o otočnoj izolaciji koja je tijekom vremena utjecala na rast životinja. Kako bi se dobila šira slika o tome kako je ADCP izgledala tijekom kasnijih razdoblja mezozoika, potrebne su u budućnosti detaljnije paleogeografske, sedimentološke i ihnološke analize, a u izvođenju paleoekoloških zaključaka korisno je promatrati današnje velike kopnene životinje, te njihov odnos prema okolišu u kojem obitavaju.

 

 

 

Korišteni izvori   [ + ]

1. Autor: Aleksandar Mezga, prezentacija “Kada su dinosauri šetali Hrvatskom”, preuzeto 30.10.2017
2. Mezga A. , Cvetko Tešović B. & Bajraktarević Z. (2007): First record of the Dinosaurs in the Late Jurassic of the Adriatic-Dinaridic Carbonate Platform (Croatia). Palaios 22/2
3. Autor: Aleksandar Mezga, preuzeto 4.11.2017
4. Dalla Vecchia F. M. & Tarlao A. (2000): New dinosaur track sites in the Albian (Early Cretaceous) of the Istrian Peninsula (Croatia) – Part II – Paleontology. Memoire di Scienze Geologiche Padova 52/2, str. 227-292
5. Tunis G. , Šparica M. & Venturini S. (1994): Lower Cretaceous dinosaurs from Vale (Istria, Croatia), stratigraphical, sedimentological and paleoenvironmental problems. Proceedings of the 14th International Sedimentological Congress, Ischia 1994, Abstracts, str. 14-15
6, 10. autor: Jan Hinkelman (2014
7, 12, 16. Mezga A. & Bajraktarević Z. (2004): Cretaceous dinosaur and turtle tracks on the island  of Veli Brijun, Istria, Croatia. Geologia Carpathica 55/5, str. 355-370
8. Velić, I. & Tišljar, J. (1987) – Biostratigraphic and sedimentologic  characteristic of the Lower Cretaceous deposits of the Veli Brijuni Island and comparison with the corresponding deposits in SW Istria (Croatia, Yugoslavia). Geo/. Vjesnik, 40: 149-168
9. autor: Doc. dr. sc. Aleksandar Mezga
11. Polšak A. (1965): Geologija južne Istre s osobitim obzirom na biostratigrafiju krednih naslaga. (Geologie de l’Istre meridionale specialement par rapport e la biostratigraphie des couches cretacees). Geološki Vjesnik 18, str. 415-509
13, 17, 19, 21, 23, 24, 26, 27, 34, 35, 41, 42, 44, 45. Autor: Aleksandar Mezga
14, 20, 29, 37. Autor: Jan Hinkelman
15. Dalla Vecchia F. M. , Vlahović I. , Posocco L. , Tarlao A. & Tenor M. (2002): Late Barremian and Late Albian (early cretaceous) dinosaur tracksites in the Main Brioni / Brijun Island ( SW Istria, Croatia). Natura Nascosta 25, str. 1-36
18, 22, 31, 32, 38, 39, 43. Mezga A. (2006) : Dinosauri Jadransko-Dinaridske karbonatne platforme. Vijesti Hrvatskoga geološkog društva, 43, str. 28-41
25, 28. Dalla Vecchia, F.M. (1998): Theropod footprints in the Cretaceous Adriatic- Dinaric carbonate platform (Italy and Croatia). Gaia, 1998, Lisabon, 355-367.
30. Gogala M. (1975): Sledi iz davnine na jugu Istre. Proteus 37, str. 229-232.
33. Leghissa, S. & Leonardi, G. (1990): Una pista di sauropode scoperra nei calcari cenomaniani deWlstria. Centro di Cultura Giuliano Dalmata, Milano, 30 pp.
36, 40. Dalla Vecchia F. M. Tarlao A. , Tunis G. & Venturini S. (2001): Dinosaur track sites in the upper Cenomanian (Late Cretaceous) of the Istrian peninsula (Croatia). Bolletino della Societa Paleontologica Italiana 40, 1, str. 25-54.
46. Deviantart, Autor: Maniraptora (Ezequiel Vera), (2014)<raspoloživo na: https://maniraptora.deviantart.com/art/Walking-with-dinosaurs-on-the-beach-443124674>, pristupljeno 23.11.2017

Da li vam je ovaj članak pomogao?

Povezane objave

Ostavi svoj komentar…