Tektonika ploča

(engl. plate tectonics) Geološka teorija koja objašnjava pomicanje Zemljine kore velikih razmjera. Teorija uključuje te ujedno i zamjenjuje stariju hipotezu pomicanja kontinenata, koja datira iz prve polovice 20. st., te koncept širenja morskog dna razvijen tijekom 1960-ih.

Vanjski se dio Zemlje sastoji od dva sloja: vanjskog sloja, koji se naziva litosfera, a obuhvaća koru i kruti gornji dio plašta, dok se ispod litosfere nalazi astenosfera. Iako u krutom stanju, astenosfera ima relativno nisku viskoznost i posmičnu snagu te se stoga u geološkoj vremenskoj skali može ponašati kao tekućina. Ispod astenosfere se nalazi krući donji plašt, čije je fazno stanje posljedica ne manjih temperatura, već visokog tlaka.

Litosfera je razlomljena u tzv. litosferne ploče (tektonske ploče). U geologiji je opće prihvaćena teorija o širenju morskog dna i tektonici litosfernih ploča, prema kojoj postoji 7 glavnih ploča uz još 6 manjih, te neke još manje (mikroploče) poput jadranske ili anatolijske. Litosferne ploče plove na astenosferi. Postoje tri tipa granica među pločama: konvergentne granice, divergentne granice i transformni rasjedi. Potresi, vulkanska aktivnost, izdizanje planinskih lanaca te oblikovanje oceanskih jaruga se pojavljuje duž granica ploča.[1][2]

Slika 1[3]

Korišteni izvori   [ + ]

1. https://hr.wikipedia.org/wiki/Tektonika_plo%C4%8Da
2. Juračić, M., Predavanja iz kolegija Geologija mora, Zagreb: Geološki odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta
3. https://hr.wikipedia.org/wiki/Tektonika_plo%C4%8Da#/media/File:Plates_tect2_hr.svg

Da li vam je ovaj članak pomogao?

Povezane objave

Ostavi svoj komentar…