Stratigrafija

(engl. stratigraphy) Grana geologije koja se bavi izučavanjem svih svojstava i obilježja stijena kao slojeva – njihovog prvobitnog slijeda, vremenskih odnosa, forme, distribucije (rasporeda), litološkog sastava, sadržaja fosila te geofizičkih i geokemijskih svojstava. Stratigrafija također uključuje interpretaciju tih karakterističnih obilježja slojevitih stijena u odnosu na sredinu i način njihova podrijetla i geološku povijest. Sve klase stijena, konsolidirane ili nekonsolidirane, i uglavnom sedimentne, ali također i eruptivne i metamorfne, spadaju u opće područje stratigrafije. U stratigrafiji se također izučavaju i neke nestratificirane (neslojevite) stijene zbog njihove asocijacije sa stratificiranim stijenama ili zbog tijesnih odnosa s njima.[1]

Slika 1. Stratificirani slojevi krede na Cipru
Slika 1. Stratificirani slojevi krede na Cipru[2]

Stratigrafska jedinica je stijensko tijelo definirano kao zasebni entitet u klasifikaciji stijenskih masa Zemlje na temelju bilo kojeg od svojstava, ili kombinacije svojstava. Dakle, određena stjenska masa može biti podjeljena na više kategorija stratigrafskih jedinica, ovisno o svojstvu koje se gleda.[3]

Formalne kategorije klasifikacije stratigrafskih jedinica su:

  1. Kronostratigrafske jedinice: temeljene na vremenu postanka;
  2. Litostratigrafske jedinice: temeljene na litološkim svojstvima;
  3. Biostratigrafske jedinice temeljene na fosilnom sadržaju;
  4. Nekonformitetima omeđene jedinice: jedinice ograničene izraženim diskontinuitetima;
  5. Magnetostratigrafske jedinice: temeljene na orjentaciji remanentnog magnetizma u stijenama.

Za geološku interpretaciju nekog područja vrlo je važno razumjeti odnose između stratificiranih jedinica, a koji mogu biti:

  1. Primarni: obilježavaju ih kontakti među jedinicama koji nisu remećeni od doba njihova postanka, bilo da je stratigrafski slijed kontinuiran ili sadrži hijatuse;
  2. Sekundarni: često remete primarne odnose uslijed rasjedanja, navlačenja, prodora eruptiva i dijapira i sl.

Prema tome razlikujemo:

  • Normalni superpozicijski odnos: obilježava ga sedimentacijski kontinuitet;
  • Transgresivni odnos: obilježava ga stratigrafska praznina. U geološkom razvoju Dinarida stratigrafske praznine najčešće nastaju zbog emerzije terena. Često ih prate (u sedimentacijskom slijedu) pojave kopnenih sedimenata (boksit, ugljen, breče, konglomerati).[4]

Korišteni izvori   [ + ]

1. Perić, M., (2007), Englesko-hrvatski enciklopedijski rječnik istraživanja i proizvodnje nafte i plina, Zagreb: INA Industrija nafte d.d. Sektor korporativnih komunikacija, p. 838-839
2. https://en.wikipedia.org/wiki/Stratigraphy
3, 4. Lužar-Oberiter, B., Predavanja iz kolegija Geološko kartiranje 1, Zagreb: Geološki odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.

Da li vam je ovaj članak pomogao?

Povezane objave

Ostavi svoj komentar…