Planktonske foraminifere

(engl. planktonic foraminifera) Planktonske foraminifere pripadaju porodici Globigerinacea, podredu Rotaliina. Razlikujemo ih po morfološkim karakteristikama kućice. Prema tome, pri određivanju rodova i vrsta potrebno je uzeti obzir:

  • oblik kućice,
  • broj kljetaka i način kako su one namotane,
  • njihovu veličinu
  • oblik i smještaj primarnog ušća
  • smještaj i broj sekundarnih ušća ukoliko su ona prisutna
  • izraženost sutura

Međutim, od posebne važnosti je struktura stijenke koja je karakteristična za pojedine rodove planktonskih forminifera. S obzirom na način namatanja, kućice planktonskih foraminifera su većinom:

  • trohospiralne
  • planspiralne
  • biserijalne
  • triserijalne

    Trohospiralne kućice planktonskih foraminifera [1]

Svaka planktonska foraminifera ima primarno ušće koje može biti različito smješteno umbilikalno – blizu pupka ili ekstraumbilikalno – na pola udaljenosti između pupka i periferije kućice, te može imati i nekoliko dodatnih ušća, koja mogu (ali i ne moraju) biti zaštićena bulom.

Površine kućica mogu nositi velike pore (veće od 1 µm.) i to je MAKROPERFORTNA stijenka. Nepravilno razmještene sitne, fine pore karakteriziraju MIKROPERFORATNU stijenku. Makroperforatne kućice su spinozne (dobile su ime po vrlo tankim kalcitnim izbojcima na površini kućice – spinama, spines), odnosno ukrašene karakterističnim udubinama zaostalim nakon što su tanke kalcitne bodlje otopile i nespinozne (bez bodlji). Spine služe za podupiranje pseudopodija, nose simbionte i plijen, a također pomažu kod izbacivanja otpada iz kućice, povećavaju volumen kućice, te na taj način lakše lebde/plutaju u stupcu vode. Planktonske foraminifere s spinoznom stijenkom imaju saćasti ili kancelatni izgled površine kućice. Spine se mogu vidjeti kod živih primjerka planktonskih foraminifera, te kod recentnih vrsta, nakon uginuća organizma. Kod uginulih jedinki, spine najčešće ostanu sačuvane u području ušća kućice, jer su tamo zaštićene od lomljenja prilikom transporta, dok se kod fosilnih rijetko nalaze.

Većina planktonskih foraminifera živi u površinskom sloju mora i oceana (sloju koje se zove „miješani sloj), a manji broj je prilagođen životu u dubljem sloju (sloj termokline). U niskim geografskim širinama postoji stalna termoklina, u srednjim geografskim širinama dubina termokline se mijenja sa sezonama (termoklina nije dobro izražena), a u viskom širinama praktički ne postoji. Moderne planktonske foraminifere grupiramo u 5 zajednica koje određuju tropska, suptropska, umjerena, subpolarne i polarna mora/oceane.

Distribucija foraminifera, ona vertikalna i geografska ovisi o: temperaturi, oceanskoj cirkulaciji, količini hrane (oligotrofni prema eutrofnim morima), dubini koja je vezana za dubinu reprodukcije, količini svjetla (one foraminifere koje imaju endosimbionte; dinoflagelate ili druge zlataste alge), salinitetu. Foraminifere koje imaju jednostavnu morfologiju kućica (poput roda Globigerina) žive u površinskim vodama, dok one jedinke čije su kućice kompleksne (klijetke nisu čiste kuglice, imaju izražene rubove-kobilicu) žive u većim dubinama[2].

Najvažniji rodovi:

  • Globigerina 
  • Heterohelix
  • Globotruncana
  • Globorotalia

Korišteni izvori   [ + ]

1. preuzeto iz predavanja prof. Z. Bajraktarević
2. Ćosović, V., Predavanja iz kolegija Mikropaleontologija 1, Zagreb: Geološki odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta

Da li vam je ovaj članak pomogao?

Povezane objave

Ostavi svoj komentar…