Oceanski bazeni

(engl. ocean basins) Prekriveni su morskom vodom, a na morskome dnu imaju oceansku, bazaltnu koru, koja je djelomično pokrivena sedimentima. Najveća starost morskoga dna je svega 200 milijuna godina. Morsko dno oceanskih bazena je u stalnoj izmjeni poput beskonačne trake. Tako na središnjim oceanskim hrptovima nastaje novo morsko dno (spreading), a u zonama podvlačenja (subdukcije), koje u reljefu prepoznajemo kao dubokomorske jarke, oceansko dno nestaje (konzumira se).

U općem izgledu morskoga dna razlikujemo dvije osnovne cjeline:

  • kontinentski rub (oko 20% oceana) i
  • dubokomorsko područje (oko 80% površine).

Kontinentski rub se sastoji od:

  • kontinentske podine ili šelfa,
  • kontinentske padine ili slaza i
  • kontinentskog podnožja.

Osim abisalnih ravnica koje čine oko polovice (52,8 %) dubokomorskog dna, vrlo su značajni oceanski hrptovi (41,2 %). Iako s malim udjelom u ukupnoj površini (2.1%), dubokomorski jarci su vrlo zanimljivi i značajni. Ostatak (3.9 %) čine vulkani i vulkanski nizovi.[1]

Slika 1[2]

 

Korišteni izvori   [ + ]

1, 2. Juračić, M., Predavanja iz kolegija Geologija mora, Zagreb: Geološki odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta

Da li vam je ovaj članak pomogao?

Povezane objave

Ostavi svoj komentar…