Nesaturirana zona

(engl. unsaturated zone) ili vadozna zona ili prozračna zona je zona između površine tla i površine freatske ili saturirane zone. Obuhvaća tlo, prijelaznu zonu i kapilarni pojas. Odnosno, obuvaća vodu u tlu, pelikularnu i gravitacijsku vodu, te kapilarnu vodu. Pore i šupljine osim fluida sadrže i zrak, na što ukazuje stupanj saturacije, a ovisi o evaporaciji, transpiraciji, propusnosti slojeva i sl.
Procjeđivanje vode kroz nesaturiranu zonu prema vodnom licu naziva se perkolacija.
Voda koja se infiltrira u podzemlje, porijeklom površinska, naziva se vadozna ili freatska voda.

Prijelazna zona se nalazi između zone potpune saturacije i vode u tlu. Voda se u prijelaznoj zoni nalazi u formi tankih filmova koji prijanjaju uz stijenke pora. Ta voda se može drenirati prema dolje, prema podzemnoj vodi ili vodi temeljnici, pod utjecajem sile gravitacije. U područjima s velikom količinom oborina prijelazne zone nema, a u pustinjskim područjima može biti debela i preko 100m. Dakle, nesaturirana voda varira u debljini kako pada vodno lice.[1]

  • Higroskopska voda koja se nalazi u obliku molekula po zidovima pora, pa djelomice ili potpuno obavija mineralne čestice ili dijelove stijene. Molekule vode vezane su za čvrste čestice velikom silom veličine do 1000 MPa, koja s udaljavanjem naglo opada pa se na udaljenosti od većoj od 0.5 mikrona više ne osjeća. Molekule tako vezane vode smrzavaju se tek na temperaturi od -78 ºC. Higroskopska voda ne prenosi hidrostatički tlak i ne podliježe gravitaciji, a može se odstraniti iz tla/stijene na temperaturi većoj od 105ºC.
  • Opnena ili pelikularna voda stvara kontinuirani omotač debljine 0.0002 mm oko čestica. Ta voda je vezana adhezijskom silom za čestice koja je jača i do 70 000 puta od gravitacije. Stoga pelikularna voda ne podliježe djelovanju gravitacije, a teče vrlo sporo od čestica gdje je omotač deblji, prema čestici gdje je njegova debljina manja. Opnena voda se može odstraniti samo zagrijavanjem na temperaturu preko 105 ºC;
  • Kapilarna voda prenosi hidraulički tlak i podliježe gravitaciji. Zbog površinske napetosti vode kapilarna voda ima sposobnost podizanja uz stjenke kapilare dok se ne izjednače adhezijska i gravitacijska sila. Što su pore uže, kapilarno dizanje može biti veće. Voda se s površine širi tako da prvo vlaži suhe površine krutih čestica ili stjenke šupljina stvarajući tanki vodni film. Kad debljina tog sloja vode naraste izvan domašaja privlačnih molekularnih i adhezijskih sila, počinje gibanje vode prema dubini pod djelovanjem sile teže. To gibanje otežava prisutnost zraka. Voda teče prema dolje do površine zasićene zone ili vodne plohe.[2]

 

Detaljniji opis što se sve događa u nesaturiranoj zoni možete pogledati ovdje.

Na slijedećoj slici označena je nesaturirana zona :

Slika 1. Nesaturirana zona
Slika 1. Nesaturirana zona[3]

Korišteni izvori   [ + ]

1. Bačani, A.,(2006), Hidrogeologija I, Sveučilište u Zagrebu, Rudarsko- geološko- naftni fakultet
2. https://helpdesk.uniri.hr/system/resources/docs/000/002/540/original/Predavanja_T-7.pdf?1394527615
3. http://pubs.usgs.gov/circ/circ1186/html/gen_facts.html

Da li vam je ovaj članak pomogao?

Povezane objave

Ostavi svoj komentar…