Morfologija otisaka stopala

Morfologija (grč. “znanost o obliku”) se unutar znanstvenog polja ihnologije odnosi na proučavanje oblika otisaka stopala kako modernih tako i onih u fosilnom zapisu. Morfologija otisaka najčešće odražava anatomiju prednjih i stražnjih udova kod životinja. Jedna od najvažnijih karakteristika otisaka stopala su broj prstiju koji može iznositi od 1-5 (slika 1.). [1]

 

Slika 1. Različite morfologije otisaka stopala[2].

Otisci stopala sa samo jednim otiskom prsta karakteristični su za konje, a nazivaju se monodaktilni otisci. Parnoprstaši kao npr. jeleni, svinje, bizoni i ovce za sobom ostavljaju tzv. didaktilne (dvoprste) otiske. Afrički noj također ostavlja didaktilne otiske. Troprsti ili tridaktilni otisci karakteristični su za ptice i dvonožne dinosaure, a četveroprsti ili tetradaktilni otisci za mačke, pse, mnoge druge životinje kao npr. vodenkonj, te četveronožne rogate dinosaure iz porodice Ceratopsidae. Otisci stopala koja sadrže pet prstiju nazivaju se pentadaktilni otisci, a karakteristični su za čitav niz životinja od ljudi pa sve do gmazova, a javljaju se i kod izumrlih četveronožnih sauropodnih dinosaura. Pojedine životinje, a među njima i ljudi, mogu imati više od pet prstiju, a takvi otisci nazivaju se polidaktilni otisci. U fosilnom zapisu za sada nije pronađen otisak koji bi ukazivao na takvo svojstvo.[3]

Od kopnenih životinja, a najčešće se to odnosi na tetrapode (četveronožni kopneni kralježnjaci), najveći broj očuvanih tragova kretanja pripada dinosaurima (slika 2). Razlog tomu je upravo dugovječnost ove skupine životinja čiji su pripadnici obitavali zemljom tijekom 160 000 000 godina, te tako bili u prilici ostaviti brojne tragove svoje aktivnosti u vidu mnogobrojnih fosiliziranih otisaka stopala, staza kretanja itd. U fosilnom zapisu zabilježeni su i tragovi kretanja insekata, stonoga (slika 3), te drugih kopnenih člankonošaca. Od ostalih kralježnjaka u fosilnom zapisu najčešće se mogu pronaći tragovi izumrlih arhosaura, sinapsidnih gmazova, kornjača, krokodila, ptica ili vodozemaca.

 

 Slikovni rezultat za grallator track

Slika 2. Glavni morfotipovi otisaka stopala dinosaura (lijeva slika)[4] i najčešći morfotip otiska stopala dinosaura Grallator (desna slika)[5]

 

Slika 3. Fosilizirani tragovi kretanja izumrle stonoge Arthropleura iz razdoblja karbona (310 milijuna godina) [6]

 

Slika 4. Fosilizirani pentadaktilni otisak izumrlog arhosaura (Chirotherium barthii, trijas)[7]

 

Osim broja prstiju, pri proučavanju morfologije fosiliziranih otisaka potrebno je obratiti pažnju na dužinu i širinu otiska, te tragove kandži. Proučavanjem morfologije otisaka, kako dinosaura tako i drugih tetrapoda, možemo doći do podataka o životinji koja je otisak ostavila, anatomiji stopala, te okolišu u kojem je životinja obitavala.

 

Korišteni izvori   [ + ]

1, 3. LOCKELEY, M. & MEYER, C. (2000): Dinosaur tracks and other fossil footprints of Europe, str. 3-4
2. http://www.ehow.com/how_5006596_make-tracks-using-eraser-print.html, pristupljeno 07.01.2017
4. MARTIN, A. J. (1989): Introduction to the Study of Dinosaurs. str. 427
5. https://en.wikipedia.org/wiki/Grallator, pristupljeno 09.01.2017
6. http://www.discoveringfossils.co.uk/crail_fossils.htm, pristupljeno dana 09.01.2017
7. http://www.smithsonianmag.com/travel/hunting-lost-worlds-wyomings-bighorn-basin-180959338/, pristupljeno 09.01.2017

Da li vam je ovaj članak pomogao?

Povezane objave

Ostavi svoj komentar…