Krš

(engl. karst) je naziv za skup morfoloških, hidroloških i hidrogeoloških značajki terena pretežno izgrađenih od karbonatnih stijena, vapnenaca i dolomita.
Također, krš je izraz za teren specifične morfologije, nastao pretežito korozijskim djelovanjem (okrštavanjem) površinske i podzemne vode u topivim, pretežito karbonatnim stijenama. Krška područja imaju veliku upojnost, pa površinska voda brzo prodire do krškog vodonosnika. Stoga područja krša često oskudijevaju površinskim, a bogata su podzemnim vodama.

Proces otapanja vapnenca u vodi odvija se po slijedećoj relaciji:

H2O + CO↔ H2CO3
H2CO3 + CaCO3 ↔ Ca(HCO3)2

Voda obogaćena ugljičnim dioksidom daje ugljičnu kiselinu koja otapa vapnenac i stvara poznate krške forme : škrape, vrtače ili ponikve, uvale ili suhe doline, krška polja, jame i špilje. Kemijska reakcija je reverzibilna i gubljenjem ugljičnog dioksida iz Ca(HCO3)2 taloži se sedra i tako npr. nastaju kaskadni slapovi na krškim vodama tekućicama. Istaloženi karbonati stvaraju spiljske ukrase: stalagmite i stalaktite.

Ca(HCO3)2 ↔ H2O +CO2 +CaCO3

Da bi voda mogla cirkulirati kroz krš, otapati ga i tako stvarati morfološke forme potrebna je tektonska razlomljenost stijene (pukotinska i disolucijska poroznost). S vremenom se broj i dimenzije pukotina povećavaju prije svega zbog kemijskog, ali i fizičkog djelovanja vode.[1][2]

Korišteni izvori   [ + ]

1. Bačani, A., (2006), Hidrogeologija I, Sveučilište u Zagrebu, Rudarsko – geološko naftni fakultet
2. Benac, Č., (2015), Rječnik pojmova u općoj i primijenjenoj geologiji, Sveučilište u Rijeci, Građevinski fakultet u Rijeci

Da li vam je ovaj članak pomogao?

Povezane objave

Ostavi svoj komentar…