Klasifikacija ihnofosila

Ihnofosili (grč. ikhnos “trag”) podliježu trima klasifikacijama ovisno u koju svrhu se pojedina klasifikacija vrši. Taksonomska klasifikacija temelji se na morfologiji (obliku) ihnofosila, etološka na ponašanju koje možemo interpretirati, te toponimska koja uzima u obzir odnos ihnofosila sa okolnim slojevima sedimenta. [1]

Taksonomska klasifikacija u pravilu je ista kao i za ostale fosile i žive organizme (binominalna nomenklatura), a koristi se samo u slučaju ihnofosila visoke razine očuvanja (slika 1) kod kojih je moguće utvrditi kome pripadaju. Takvi ihnofosili su vrlo rijetka pojava u fosilnom zapisu stoga se i ova klasifikacija najmanje koristi.[2]

Slikovni rezultat za paleodictyon minimum
Slika 1. Paleodictyon imperfectum[3]

 

Toponimska (stratonomska) klasifikacija nam pruža informacije o sedimentacijskim uvjetima ovisno o okolišu u kojem je ihnofosil pronađen. Ovaj tip klasifikacije nam pruža ograničene informacije, te stoga nije toliko često korištena.[4]

Koristeći se toponimskom klasifikacijom Martinsson (1970) je ustanovio 4 klase (slika 2) karakterističnih ihnofosila[5]:

Endichnia– tragovi ubušavanja unutar sedimenta koji se najčešće pronalaze kao odlijevi, a predstavljaju životinje koje su živjele unutar sedimenta.

Epichnia– tragovi na površini sedimenta koji ukazuju na bentičku faunu ili u nekim slučajevima tragove ubušavanja koji su dospjeli na površinu procesom erozije.

Exichnia obuhvaća tragove koji se po sastavu razlikuju od okolnog sedimenta.

Hypichnia– odnosi se na izbočenja i udubljenja koja se pronalaze na kontaktima različitih slojeva sedimenata.

Slika 2. Toponimska klasifikacija ihnofosila[6]

 

Etološku klasifikaciju ihnofosila osmislio je Adolf Seilacher (1964)[7] interpretirajući tragove aktivnosti koji se daju razlučiti iz njih, te ih podijelio u 5 glavnih skupina.[8]

Cubichnia– tragovi organizama u mekanom sedimentu koji predstavljaju aktivnosti kao što su mirovanje, skrivanje  ili čekanje plijena (slika 3).

Slika 3. Asteriacites, izvrstan primjer Cubichnie morskih zvijezdača[9]

Domichnia tragovi prirodnog položaja organizama tijekom života, a obuhvaća razne bušotine i podpovršinske nastambe (slika 4). Ovo je ujedno jedna od najčešće korištenih klasa u etološkoj klasifikaciji.

Slika 4: Zoophycos, tragovi podpovršinske nastambe[10]

Fodinichnia– tragovi hranjenja organizama u vidu deformiranog sedimenta (slika 5). Ovakve tragove najvjerojatnije su ostavljali muljojedni organizmi, a često se očuva njihova 3d struktura.

Slika 5. Fodinichnia, tragovi hranjenja organizma[11]

Paschichnia– drugačiji tip tragova hranjenja koji nastaje načinom ishrane kao što je pašnja (slika 6). Ovakvi tragovi hranjenja pronalaze se u obliku 2d struktura kao posljedica pretraživanja površine sedimenta od strane organizama.

Slika 6: Paschichnia, tragovi pašnje[12]

Repichnia– odnose se na tragove kretanja, a najčešće se pronalaze kao ravna ili zakrivljena linija kretanja (slika 7). Ovo je također jedna od najčešće korištenih klasa u etološkoj klasifikaciji.

Slika 7: Repichnia, tragovi kretanja organizama[13]

Osim spomenutih 5 osnovnih klasa tijekom godina uvedene su brojne dodatne klase ovisno o interpretaciji ponašanja. Neki primjeri su Agrichnia (tragovi vrtlarenja), Fugichnia (tragovi bježanja), Praedichnia (tragovi predatorskog ponašanja), te Equilibrichnia (tragovi reakcije organizma tijekom promjene stope sedimentacije).[14]

Korišteni izvori   [ + ]

1, 2. Wikipedia, the free Encyclopedia, (2009), Trace fossil classification. <raspoloživo na: https://en.wikipedia.org/wiki/Trace_fossil_classification>, pristupljeno 28.9.2017
3. Wikipedia, the free Encyclopedia, (2007), Paleodictyon. < raspoloživo na: https://en.wikipedia.org/wiki/Paleodictyon>, pristupljeno 28.9.2017
4. Frey W., R. (1975): The Study of Trace Fossils: A Synthesis of Principles, Problems and Procedures in Ichnology, str. 39
5. Martinsson, A (1970) Toponomy of trace fossils. In Crimes, TP & Harper, JC (eds.) (1970) Trace fossils. Geological Journal, Special Issue 3: str. 323-330
6. Palaeos, Life Through Deep Time, (2002), < raspoloživo na: http://palaeos.com/paleontology/trace_fossils.html>, pristupljeno 29.9.2017
7. Seilacher, A (1964) Sedimentological classification and nomenclature of trace fossils. Sedimentology 3: str. 253-256
8, 14. Wikipedia, the free Encyclopedia, (2009), Trace fossil classification. <raspoloživo na: https://en.wikipedia.org/wiki/Trace_fossil_classification>, pristupljeno 1.10.2017
9. University of Maryland, Department of Geology, (2017), Biogenic sedimentary structures, <raspoloživo na: https://www.geol.umd.edu/~jmerck/geol342/lectures/03.html>, pristupljeno 1.10.2017
10. San Joaquin Valley Geology, (2010), Zoophycos, <raspoloživo na: http://www.sjvgeology.org/geology/trace_fossils_zoophycos.html>, pristupljeno 1.10.2017
11. autor: Jan Hinkelman, 22.08.2017
12. Hooper Virtual Natural History Museum, (1996), Trace fossils, <raspoloživo na: http://hoopermuseum.earthsci.carleton.ca/2001_tracefossils_dr/webpages/paschichnia.html>, autor: A.J. Martin, pristupljeno 1.10.2017
13. Wikipedia, the free Encyclopedia, (2012), Blackberry Hill, <raspoloživo na: https://en.wikipedia.org/wiki/Blackberry_Hill#/media/File:Climactichnites_wilsoni,_Blackberry_Hill,_Wisconsin,_Cambrian_-_Todd_Gass.jpg>, pristupljeno 1.10.2017

Da li vam je ovaj članak pomogao?

Povezane objave

Ostavi svoj komentar…