Granična ploha

ploha ili površina kojom graniče dva različita geološka tijela bez obzira na obilježja kontakata. (Različito od geološka granica!) Prema odnosu granične plohe i topografije terena razlikujemo:[1]

  1. Vertikalnu graničnu plohu: geološka granica je posve ravna, neovisno o razvedenosti terena;
  2. Granična ploha nagnuta u smjeru nagiba terena, ali strmije: geološka granica je zakrivljena u suprotnom smjeru od izohipsa. Zakrivljenost lukova će biti veća ako je ploha položenija, odnosno obrnuto;
  3. Granična ploha nagnuta pod istim kutem kao i teren: geološka granica je vijugava i nepravilno će sijeći izohipse;
  4. Granična ploha nagnuta u smjeru nagiba terena, ali blaže: geološka granica je zakrivljena u istom smjeru kao i izohipse, ali su lukovi granice zatvoreniji (uži) od lukova izohipsi;
  5. Horizontalna granična ploha: izohipse i geološka granica su međusobno paralelne;
  6. Granična ploha nagnuta suprotno od nagiba terena: geološka granica je zakrivljena u istom smjeru kao i izohipse, ali su lukovi granice otvoreniji (širi) od lukova izohipsi. Blaže položena ploha daje granicu sličniju izohipsama, dok povećanjem strmine plohe granica postaje sve ravnija.
granicne_plohe
Slika 1.[2]

Za ostale nagnute plohe se za lakše snalaženje koristi tkz. pravilo V koje glasi: “Granična ploha između dva geološka tijela nagnuta je (u odnosu na padinu) na onu stranu na koju je okrenut šiljak slova V što ga u jarku čini geološka granica”.[3]

Sve gore navedeno vrijedi za idealne uvjete pri kojima su granične plohe ravne i međusobno paralelne. Međutim, u stvarnosti često nailazimo na granične plohe koje nisu međusobno paralelne niti idealno ravne. Dvije neparalelne plohe se moraju u prostoru sjeći. Rekonstrukcijom takvih presjecišta u prostoru možemo predvidjeti kraj pružanja neke jedinice. Linija presjecišta (engl. line of intersection) spaja točke koje se nalaze na obje plohe tj. prolazi kroz presjecišta istih stratoizohipsa.[4]

Korišteni izvori   [ + ]

1, 3, 4. Lužar-Oberiter, B., Predavanja iz kolegija Geološko kartiranje 1, Zagreb: Geološki odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.
2. Lisle, R. J., (2004), Geological Structures And Maps: A Practical Guide, 3rd ed., Elsevier Butterworth-Heinemann, p. 12.

Da li vam je ovaj članak pomogao?

Povezane objave

Ostavi svoj komentar…