Puževi (Cm- rec.)

Puževi (Gastropoda) su najraznolikija skupina mekušaca te čine oko 80 % svih do sada opisanih vrsta mekušaca. Ova skupina uključuje sve puževe koji žive u morskim i slatkovodnim okolišima te na kopnu (jedini mekušci koje žive na kopnu), ali ovoj skupini pripadaju i planktonski puževi pteropoda. Poslije školjkaša su najčešći fosili, a javljaju se od kambrija (Cm) i postupno napreduju kroz paleozoik (Pz) i mezozoik (Mz), dok u kenozoiku (Kz) doživljavaju vrhunac razvoja.[1]

Slika 1. Kredni gastropodi
Slika 1. Kredni gastropodi

GRAĐA MEKOG TIJELA

Svi puževi imaju razvijenu glavu na kojoj se nalaze 1 ili 2 para tentakula te se na vrhu ili na bazi tentakula nalaze oči. U ustima imaju radulu ili trenicu koja se sastoji od niza hrskavičnih pločica za drobljenje i struganje hrane. Utrobna vreća puževa je produljena i savinuta te se u njoj nalaze plašt i plaštana šupljina u kojoj vise škrge. Također imaju i stopalo koje može biti plosnato i oštrih rubova, prošireno, krilasto izvučeno, izduženo i sl., dok se na stražnjoj strani stopala može nalaziti poklopac.[2]

Meko tijelo može biti bez skeleta ili plašt izlučuje mineralni skelet. Plašt može biti produžen u mesnatu cjevčicu (sifo) pa onda puževi žive kao infauna (ukopani u sediment). Skelet može biti građen od kalcita (CaCO3), aragonita (CaCO3) ili kalcita i aragonita te se sastoji od 3 sloja[3]:

  • PERIOSTRACUM vanjski sloj koji je organski
  • OSTRACUM središnji sloj koji je prizmatski
  • HIPOSTRACUM unutarnji sloj koji je sedefasti

Razmnožavanje kod puževa je spolno pa puževi plućaši imaju direktan razvoj, a kod ostalih puževa, nakon oplodnje, nastaje larva koja pliva i ima simetričnu kućicu.[4]

Slika 2. Tjelesna građa
Slika 2. Tjelesna građa

OPIS SKELETA

Skelet je vanjski i naziva se kućica koja može biti različitog oblika i veličine. Kućice mogu biti spiralno savijene oko osi namatanja (trohospiralne, planispiralne) koje su obično asimetrične, ali mogu biti i bilateralno simetrične (Patella) i nepravilno savijene (Vermetus).[5]

Slika 3. Različiti oblici kućica
Slika 3. Različiti oblici kućica

Kućica započinje vrhom ili apexom koji je najmanji te se sastoji od embrionalnog zavoja i nekoliko prvih zavoja. Također na vrhu se može odrediti i apikalni kut. Zavoj nastaje savijanjem za 360 stupnjeva, a zavojnicu čine svi zavoji koji izgrađuju gornji spiralni dio kućice. Zavoji su izvana odijeljeni linijom suture ili šava, a zadnji zavoj je najveći i završava ušćem ili aperturom koje može biti okruglo, elipsasto, pukotinasto, polumjesečasto te produženo u sifonski produžetak. Ako je ušće na desnoj strani, onda je kućica desno savijena, a ako je ušće na lijevoj strani, onda je kućica lijevo savijena. Rubovi mogu biti zadebljali na vanjskoj i/ili unutrašnjoj strani ušća te se nazivaju vanjska i unutarnja usna. Kućica može biti glatka sa prirasnim linijama (paralelne s rubom ušća), što znači da se kućice nadograđuju, ali na kućici se mogu nalaziti i rebra, bodlje i čvorići. Rebra mogu biti spiralna koja su paralelna sa spiralnom zavojnicom te aksijalna koje su paralelna s osi savijanja.[6]

Slika
Slika 4. Dijelovi skeleta

Prilikom savijanja unutrašnji rubovi zavoja se mogu međusobno dodirivati pa se u sredini kućice nalazi čvrsti vapneni stupić ili kolumela, a ako se zavoji u sredini ne dodiruju, onda se na tom mjestu nalazi kolumelarna šupljina te se ulaz u nju vidi izvana uz ušće kao mali otvor koji se zove pupak ili umbilicus.[7]

Slika 5. Umbilicus
Slika 5. Umbilicus
Slika 6. Kolumela
Slika 6. Kolumela

Puževi mogu imati operculum ili trajni poklopac (imaju ga mnogi morski puževi) koji može biti rožnat ili vapnenački i na njemu se vide linije prirasta, dok neki imaju epiphragmu ili sezonski poklopac (neki kopneni puževi) koji je rožnat. Mogu imati i kolumelarne nabore koji se nalaze na unutarnjoj usni, a nastaju zbog težine kućice pri plaženju te onda plašt uz kolumelu izlučuje više vapnenačkog materijala.[8]

Slika 7. Kolumelarni nabori
Slika 7. Kolumelarni nabori
epiphragma i operculum
Slika 7. a) epiphragma, b) operculum, c) operculum
Slika 8. Fosilizirani operculum
Slika 8. Fosilizirani operculum

 

EKOLOGIJA/PALEOEKOLOGIJA

Puževi žive na kopnu (od pustinja do planinskih vrhova), u slatkim vodama i u morima od obalne zone  do dubokovodnih okoliša. Mogu živjeti kao vagilni bentos (epifauna), dok su neki slabo pokretni ili sesilni (priljepak). Oni koji žive ukopani u sediment (infauna) imaju nastavak za sifo. Neki poskakuju (bodljikavi volak), plivaju (morski plašt) ili čak plutaju kao plankton (pteropoda).[9]

Najčešće su biljojedi, no ima i predatora, strvinara i muljojeda. Predatori ispruže cijev kojom se pripiju uz žrtvu, otope skelet kiselinom i isišu meko tijelo (pupkari). Neki predatori mogu ubijati plijen otrovnom radulom (Conus). Kućice kopnenih i slatkovodnih puževa obično imaju tanke stijenke koje su glatke, a kućice morskih i riječnih (brze vode tekućice) puževa obično imaju debele stijenke koje su ojačane rebrima i čvorićima.[10]

KLASIFIKACIJA GASTROPODA

Klasifikacija puževa se u najvećoj mjeri temelji na mekim dijelovima tijela. Škrge i morfologija osphradiuma su najvažniji kriterij, ali važni su i građa živčanog sustava te srce, bubrezi i reproduktivni sistem.[11]

 

bulk-3
Slika 9. Raznolikost puževa

 

Korišteni izvori   [ + ]

1, 11. Clarkson, E. N. K., (1998).  Invertebrate paleontology and evolution, 4th ed., London: Blackwell Science
2, 3, 4, 5, 6, 8, 10, 12, 13. Pezelj, Đ., Predavanja iz kolegija Paleontologija beskralješnjaka, Zagreb: Geološki odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta
7, 9. Pezelj, Đ., Predavanja iz kolegija Paleontologija beskralješnjaka, Zagreb: Geološki odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta

Da li vam je ovaj članak pomogao?

Povezane objave

Ostavi svoj komentar…