Dazikladalne alge (Dasycladales)

       Dazikladalne alge je red zelenih algi unutar razreda Ulvophyceae. Unutar njih razlikujemo dvije familije: Polyphysaceae i Dasycladaceae. To su jednostanične alge koje  rastu u rasponu od 2 mm te do najviše 200 mm, što je mnogo za jednostanični organizam.[1] Nazivaju se još i vapnenačke alge, zbog mnogih vrsta i rodova koji formiraju čvrsti vapnenački skelet. Dazikladalne alge također možemo smatrati živim fosilima, radi neznatnih promjena u svojoj morfologiji kroz 570 milijuna godina. Žive na dubini od najmanje 5 do najviše 90 m, najčešće u rasponu od 10-15 pa do 30 m. Životno stanište su im lagune, barijerni grebeni, muljevita i pješćana dna[2] u tropskim oceanima.[3] Korisne su kao facijesni i provodni fosili te mogu ponekad biti i litogenetski fosili (Slika 1.).

Slika 1. Diploporni vapnenac – Diplopora annulata[4]

MORFOLOGIJA

Dazikladalne alge su radijalno simetrične[5] te se sastoje od matične stanice, ogranaka koji izbijaju iz stanice (nalaze se u skeletu) te asimilatora koji se nalaze van skeleta (Slika 2.). [6]

Slika 2. Presjeci alge Macroporella dinarica i Teutloporella herculea sa označenim dijelovima: 1 – matična stanica, 2 – ogranci, 3 – asimilatori[7]
U podnožju alge se nalazi jezgra a na istom tom polu alge izbija razgranati rizoid s kojim je alga pričvršćena za supstrat. Kod nekih vrsta dolazi do stapanja asimilatora na kraju ogranaka, što dovodi do nastajanja kore to jest korteksa (Slika 3.).[8]

Slika 3. Primjer korteksa na algi Bornetella sphaerica, Lijevo – Bornetella sphaerica sa vidljivim vanjskim korteksom, Desno – njezin presjek sa dobro vidljivim gametoforima i ograncima koji se stapaju u korteks[9]
Talus može biti segmentiran ili nesegmentiran te se postoji više morfologija talusa u redu dazikladalnih algi (Slika 3.).[10]

Slika 4. Neki od različitih talusa recentnih dazikladalnih algi[11]

Čvrsti skelet alge je građen od aragonitnih iglica, dimenzija manjih od 5 μm.[12] Funkcija skeleta je:

  • Potpora stanici, radi nedostatka međustanićne potpore prisutne kod višestaničnih organizama
  • Zaštita od mehaničkih oštećenja
  • Kao regulacija količine svjetla koja stiže do stanice (jača svjetlost – deblji skelet)[13]

Familije Dasycladaceae i Polyphysacae je lako razlikovati prema ustroju gametofora. Dasycladaceae imaju plodne ogranke čiji su krajevi (asimilatori) razgranati te se na njima nalaze zakačeni jajoliki ili sferični gametofori (Slika 4.). Kod familije Polyphysaceae plodni ogranci i asimilatori obavljaju funkciju gametofora (Slika 4.). Široki su, nerazgranati i međusobno susjedni te se gametangiji nalaze izunutra. Kod mnogih rodova zajedno nalikuju na kapu sastavljenu od mnogo radijalnih elemenata.[14]

Slika 5. Lijevo – gametangiji unutar plodnih ogranaka alge Acetabularia acetabulum, Desno- ogranci sa gametoforima alge Batophora oerstedi[15]
U fosilnoj povijesti dazikladaceja je prepoznat velik broj fosilnih vrsta i rodova zbog mnogo morfoloških značajki, koje pomažu u razlučivanju različitih vrsta i rodova, poput:

  • sveukupnog izgleda alge
  • položaja, broja i izgleda ogranaka i asimilatora
  • prisutnosti ili izostanka segmentacije
  • položaja i morfoloških značajki gametanagija[16]

ŽIVOTNI CIKLUS

Rast dazikladalne alge započinje rastom diploidne zigote koja formira razgranati rizoid i jezgru na polu gdje se nalazi rizoid (podnožje alge). Takav položaj jezgre omogućava učinkoviti oporavak alge prilikom nastanka mehaničkih oštećenja ili otrgnuća gornjeg dijela alge. Nakon pričvršćivanja za podlogu, alga raste u visinu te se nakon nekoliko dana rasta pojavljuju ogranci. Poslije toga se periodično produžuje vrh alge te izbijaju novi ogranci.

Slika 6. Primjer životnog ciklusa dazikladalnih algi na rodu Acetabularia[17]
Razmnožavanje alge započinje mejozom jezgre iz koje mitozom nastane mnogo jezgara koje migriraju u gametofore (jajolike ili sferične kod Dasycladacea, ogranke i asimilatore kod Polyphysacea). Jezgre u gametoforima obavijaju se staničnom stijenkom zajedno s plastidima i citoplazmom te nastaju gametangiji u kojima se jezgra dalje dijeli. Nakon dovoljno dioba gametangiji ispadaju iz potrošene matične stanice. Kada uvjeti postanu povoljni, u gametangiju dolazi do još jedne mitoze. U toj mitozi se formiraju gamete + i – tipa sa dva biča i očnom pjegom. Pri susretu dvaju komplementarnih gameta one se stapaju preko jednog ruba te se formira zigota koja se bičevima prihvaća za supstrat. Jezgra se nalazi na polu gdje i bičevi tako da se prilikom rasta nove biljke nalazi na donjem polu alge.[18]

Korišteni izvori   [ + ]

1, 3, 5, 8, 9, 13, 14, 15, 17, 18. Berger, S. (2006.), Photo-Atlas of living Dasycladales, [online], <raspoloživo na: http://paleopolis.rediris.es/cg/CG2006_BOOK_02/#paleontologists>, [pristupljeno 12.10.2017]
2, 6, 10, 12. Ćosović, V., Predavanja iz kolegija Mikropaleontologija 1, Zagreb: Geološki odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta
4. Diplopora. (2017). En.wikipedia.org. pristupljeno 12.10.2017, raspoloživo na: https://en.wikipedia.org/wiki/Diplopora
7. Granier, B. R., & Sander, N. J. (2003.), The XXIst Century (the 100th Anniversary) Edition of the “New studies on Triassic Siphoneae verticillatae” by Julius von Pia, [online], <raspoloživo na: http://paleopolis.rediris.es/cg/CG2013_B01/droite.htm>, [pristupljeno 12.10.2017.]
11. Bruno, R.C.G. & Alexandre, L. (2017.), Draconisella mortoni sp. nov., a Mizzia-like Dasycladalean alga from the Lower Cretaceous of Oman, Paleontologija Electronica, [online], vol. 20, <raspoloživo na: http://palaeo-electronica.org/content/component/content/category/387-743>, [pristupljeno 12.10.2017]
16. Bilal, U. H. & Anne, B. (1998.), Introduction to marine micropaleontology, Singapur: Elsevier.

Da li vam je ovaj članak pomogao?

Povezane objave

Ostavi svoj komentar…