Školjkaši (Cm- rec.)

Svi predstavnici razreda školjkaši (class Bivalvia) sastoje se od dvije vapnenačke ljušture kojima je zaštićeno meko tijelo. Za razliku od brahiopoda, koji se također sastoje od dvije ljušture, školjkaši su vrlo obilni i raznoliki danas. Većina skupina školjkaša je marinska, bentička, a živi kao infauna ili epifauna. Neki rodovi prilagodili su se životu u slatkim vodama.[1]

Termin Bivalvia uveo je Linnaeus, 1758. godine, ali tijekom prošlosti, zbog više kompleksnih razloga, koristili su se nazivi Pelecypoda (stopalo oblika sjekire) i Lamellibranchia (lamelozne škrge).[2]

TJELESNA GRAĐA[3]

Školjkaši su bilateralno simetrični mekušci koji su bočno spoljošteni s reduciranom glavom. U utrobnoj vreći se nalaze probavilo, srce i ostali organi, a stopalo je obično sjekirasto, no može biti i izduženo, koljenasto ili zakržljalo.

Plašt se sastoji od dva krila koja okružuju središnji dio tijela, a od središnjeg dijela su odvojena plaštanom šupljinom u kojoj vise dva para lameloznih škrga. Škrge su vrlo važne u taksonomiji te se u poprečnom presjeku razlikuju 4 osnovna tipa.

cats
Slika 1. Oblici škrga kod školjkaša

Krila plašta su obično mjestimično srasla za donji rub ljušture pa tvore tzv. liniju plašta. Na stražnjem rubu plašta se nalaze 2 otvora za ulaz i izlaz vode. Plašt se može produžiti u dvije cijevi koje se zovu sifo, a kojeg imaju taksoni koji žive kao infauna (ukopani).

Plašt izlučuje ljušture koje su građene od 3 sloja:

  • vanjski- konhiolinski sloj (periostrakum)
  • središnji- prizmatski
  • unutrašnji- sedefasti (nakon ozljede se može regenerirati, a pri podražaju može izlučivati biserje)

Ljušture mogu biti građene od kalcita (npr. Ostrea), aragonita (npr. Cardium) ili kalcita i aragonita (npr. Mytilus)

tjelesna građa
Slika 2. Tjelesna građa školjkaša

OPIS SKELETA[4]

Skelet školjkaša je vanjski, dvodjelni i zove se ljušture. Pri opisivanju ljuštura potrebna je i pravilna orijentacija tako da se vrh orijentira prema gore, a vanjska površina ljušture prema nama. Određuju se dorzalna i ventralna ljuštura te prednja i stražnja ljuštura.

Vrh ili umbo predstavlja najuži i najstariji dio ljušture. Ako je vrh povijen na lijevu stranu, onda je ljuštura lijeva, a ako je povijen na desnu stranu, onda je ljuštura desna. Ako je vrh uspravan, onda se ne mogu odrediti lijeva i desna ljuštura, već gornja i donja ljuštura.

bivalve_orientation
Slika 3. Vanjska površina lijeve i desne ljušture

Vanjska površina ljušture može biti[5]:

  • glatka s linijama prirasta (linije nastaju kako se ljušture nadograđuju)
  • ukrašena rebrima, čvorićima, bodljama i sl.
    • rebra mogu biti: koncentrična (paralelna s donjim rubom) i radijalna (šire se zrakasto od vrha prema dolje)
cats
Slika 4. Tipovi rebara kod školjkaša

Na unutrašnjoj površini ljušture nalaze se[6]:

  • otisci ili ožiljci mišića zatvarača (prednji i stražnji) pomoću kojih se ljuštura zatvara, a mogu biti dva podjednaka mišića (Isomyaria), dva različita  (Heteromyaria) ili jedan mišićni ožiljak (Monomyaria)
  • ligamentno polje ili ligamentna jamica za koje je pričvršćen ligament (vezivno tkivo) pomoću kojeg se ljušture otvaraju
  • brava, odnosno složeni sustav zubića i jamica (7 osnovnih tipova)
  • rub plašta koji može biti cjelovit (Integripalliata) ili se na rubu može nalaziti sinus (zaton) na mjestu gdje se ljušture nisu posve zatvarale (Sinupalliata)
  • nastavak za sifo pa su ljušture jako proširene na jednom kraju za prolaz debelih sifonskih cijevi (tipično za infaunu)
  • ventralna nazubljenost ljušture
Valve-InternalView-horz
Slika 5. Unutrašnja površina ljušture
cats
Slika 6. Mišićni ožiljci

Pogled na ljušture odozgo[7]:

  • ako su vrhovi ravni i međusobno se ne dodiruju, onda se vidi samo jedno ravno polje koje se naziva area
  • ako su vrhovi jako povijeni jedan prema drugom i dodiruju se, onda se kraće polje ispred vrha naziva lunula, a duže polje iza vrha se naziva area
  • jako savijeni dio vrha naziva se kljun
740-horz
Slika 7. Area i lunula
gl_hum4
Slika 8. Kljun

EKOLOGIJA/ PALEOEKOLOGIJA[8]

Školjkaši žive u morima te u brakičnim i slatkim vodama (stajačice i tekućice). U morima najčešće nastanjuju pješčane obale, ali ima ih i na većim dubinama. Najčešće žive kao vagilni bentos pa se slabo pokreću pomoću stopala, no ima i sesilnih koji su ljušturom ili bisusom pričvršćeni za podlogu. Neki se ubušuju u čvrste stijene (plimna zona), tako da izlučuju solnu kiselinu iz žlijezda  (prstac, kamenotočac). Školjke bušilice su dobri facijesni fosili za obalnu liniju. Školjkaši sa sifom se uvlače u mulj ili pijesak, a česti su u plimnoj zoni pjeskovitih obala kao plitka ili duboka infauna.

Često žive zadružno jer je većina školjkaša sesilno pa kako su pričvršćeni ljušturom za dno gube pravilnost i jednakost ljuštura (oštrige; izumrli rudisti), dok su neki pričvršćeni bisusom, odnosno snopom ljepljivih čvrstih niti koje su pričvršćene na posebnom nastavku ljušture iznutra pod vrhom (dagnje, periske, kongerija). Mali broj školjkaša može plivati naglim otvaranjem i zatvaranjem ljuštura te na rubu plašta imaju osjetne pjege za vid (Pecten, Lima), dok neki mogu poskakivati po dnu (srčanka- koljenasto savijeno stopalo).

Prema ishrani većina školjkaša su filtratori, dok neki jedu alge, gutaju mulj, strvine i drvo.

Razmožavaju se spolno, tako da se nakon oplodnje iz jaja izleže larva, a na plivajućoj larvi razvijaju se embrionalne ljušturice koje se nazivaju protokonh.

1-horz-vert
Slika 9. Različiti oblici života kod školjkaša

 

TAKSONOMIJA ŠKOLJKAŠA

Osnovni kriterij za klasifikaciju školjkaša je tip brave i oblik škrga.[9]

Razred Bivalvia dijeli se na 6 podrazreda[10]:

 

This image shows just a small sampling of the enormous diversity and beauty found in the design of bivalve shells.
Slika 10. Mali prikaz velike raznolikosti oblika školjkaša

 

Korišteni izvori   [ + ]

1, 2, 10. Clarkson, E. N. K., (1998).  Invertebrate paleontology and evolution, 4th ed., London: Blackwell Science
3, 4, 5, 6, 7, 8, 9. Pezelj, Đ., Predavanja iz kolegija Paleontologija beskralješnjaka, Zagreb: Geološki odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta

Da li vam je ovaj članak pomogao?

Povezane objave

Ostavi svoj komentar…