Apsolutna starost

Određivanje apsolutne starosti (engl. absolute age) je osnova geokronologije. Sinonimi su radiometrijska, izotopna i numerička starost. Uporaba termina apsolutna starost se danas ne preporuča budući da on podrazumijeva sigurnost ili točnost koja se ne može postići suvremenim metodama datiranja i tipično nosi stanovitu potencijalnu pogrešku, na primjer dvije apsolutne starosti određene za isti pluton se mogu razlikovati stotine milijuna godina. [1]Apsolutna starost temelji se na analizi produkata radioaktivnog raspada, odnosno poznavanja vremena poluraspada radioaktivnih izotopa. Omogućuje određivanje starosti stijena brojčano, odnosno u godinama. Uglavnom na magmatskim i metamorfnim stijenama.[2]Koristimo izvorni atom roditelj i proizvod raspada kćer. Mjeri se brzina radioaktivnog raspada, poluraspadom izotopa: vrijeme potrebno da se jedna polovica prvobitnog broja roditeljskih atoma raspadne u atome kćeri. [3]

[4]

Na kraju prvog poluraspada, broj roditeljskih atoma smanjio se za faktor dva; na kraju drugog poluraspada, a faktor četiri; na kraju trećeg poluraspada, po faktoru od osam, i tako dalje. Kako se roditelj raspada, iznos izotopa kćeri se povećava, čime se održava ukupan broj atoma. Vrijeme poluraspada radioaktivnog elementa koji se obično koriste za izotopno datiranje dati su u tablici.[5]

[6]

Radioaktivni izotopi čine dobre satove, jer njihovo vrijeme poluraspada ne varira s promjenama temperature, tlaka, kemijskog okruženja ili utjecajem drugih čimbenika koji mogu pratiti geološke procese na Zemlji. Dakle, kada su atomi radioaktivnog izotopa stvoreni bilo gdje u svemiru, oni počinju djelovati poput odbrojavajućeg sata, stalno se pretvaraju iz jedne vrste atoma u drugu. Izotopno datiranje moguće je samo ako je mjerljiv broj roditelja i kćeri atoma koji ostaju u uzorku. Na primjer, ako je stijena vrlo stara i brzina raspada izotopa je brza, gotovo svi atomi roditelji će već biti pretvoreni. U tom slučaju ne možemo odrediti točnu starost. Izotopi koji polako propadaju milijarde godina, kao što je rubidij-87, najkorisniji su za mjerenje starosti starih stijena, dok oni koji propadaju brzo, kao što je ugljik-14, mogu se koristiti za mlađe stijene. Ugljik-14, koji ima vrijeme poluraspada od oko 5700 godina, je osobito koristan za datiranje kosti, ljusaka, drva i drugih organskih tvari u sedimentima.  Jedna od najpreciznijih metoda datiranja stare stijene temelji se na raspadu dvaju srodnih izotopa: raspad urana-238 do olova -206 i propadanja urana-235 do olova-207. [7]

[8]

Korišteni izvori   [ + ]

1. Perić, M., (2007), Englesko-hrvatski enciklopedijski rječnik istraživanja i proizvodnje nafte i plina, Zagreb: INA Industrija nafte d.d. Sektor korporativnih komunikacija.
2. Pavelić, D., (2014), Opća geologija, Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Sveučilište u Zagrebu.
3, 4, 5, 6, 7. Grotzinger, J.P. & Jordan, T.H., (2014), Understanding earth, 7th ed.,New York: W.H. Freeman and Company.
8. Murck, B.W. & Skinner, B.J., (2012), Visualizing Geology, 3rd ed., New York: John Wiley & Sons.

Da li vam je ovaj članak pomogao?

Povezane objave

Ostavi svoj komentar…